jezikoslovlje
mmihalj@ihjj.hr
element rječničkoga članka s pomoću kojega se određuje značenje natuknice
jedinstvena sveobuhvatna rječnička struktura nastala opsežnim povezivanjem ključnih strukturnih elemenata u različitim vrstama rječnika, usmjerena …
inovacije u leksiku nekoga jezika
obrada pojedine natuknice u rječniku
rječničke mrežne stranice koje omogućuju pristup drugim rječničkim mrežnim stranicama
ustrojen popis leksičkih jedinica s u prvome redu jezičnim obavijestima o svakoj od njih
rječnik dostupan za opću uporabu i utemeljen na kodu kojim se svi mogu služiti
gramatička kategorija riječi koja se očituje u slaganju imenice s pridjevnim riječima
nazivlje koje se odnosi na rodbinske odnose
jezik zajednice kojemu je govornik izložen u najranijemu djetinjstvu
odnos između dvaju pojmova u kojemu sadržaj jednoga pojma uključuje sadržaj drugoga pojma i najmanje …
govor povezan s rodom govornika
grafički prikaz genetske srodnosti među jezicima s pomoću granaljke
ime roda koje je najčešće motivirano osobnim imenom ili nadimkom rodonačelnika ili mjestom njegova podrijetla
jedinstveni zapis svih odraza glasa jat kao e s nadslovnom kvačicom u razdoblju hrvatskoga narodnog …
riječ ili koji drugi element romanskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu …
jezici koji su se razvili iz latinskoga
glasovna promjena u kojoj koji glas, obično tjesnačnik z, s i ž, prelazi u treptajnik …
najviši specifikator i/ili glava unutar koje faze koji su dostupni za sintaktičke operacije izvan faze
rječnik koji nije tiskan i ostao je u rukopisu
riječ ili koji drugi element ruskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu …
nekadašnja suglasnička sklonidba imenica srednjega roda koje su u genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu jednine …
razina na kojoj se prikazuje značenje sintaktičkih skupina i rečenica u leksičkoj funkcionalnoj gramatici
ukupnost značajka koje čine pojam
definicija koja opisuje sadržaj pojma s pomoću nadređenoga pojma i razlikovnih značajka
grafički prikaz položaja samoglasnika u usnoj šupljini
najistaknutiji glas u slogu na kojemu se može nalaziti naglasak
glas oblikovan otvorenim, slobodnim prolazom zračne struje pri čemu glasnice titraju
korisnica jezika na razinama B1 i B2 prema globalnoj ljestvici zajedničkih referentnih razina
korisnik jezika na razinama B1 i B2 prema globalnoj ljestvici zajedničkih referentnih razina
padež kojim se ne izriče povezanost osnove s ostalim riječima u rečenici
rečenični dio koji u rečenici može stajati samostalno
osobno ime koje se sastoji od jednoga antropoleksema
toponim koji se sastoji od odraza dalmatskoga pridjeva sanctus i imena svetca
riječ nastala spajanjem početnih slova, slogova ili dijelova riječi koje su dio složenoga naziva
nezavisnosložena rečenica u kojoj sadržaji surečenica ne moraju imati tješnju značenjsku vezu, ali kojom se …
nijekanje značenja pojedinih rečeničnih dijelova
skupina jezika indoeuropske porodice u kojima su odraz prajezičnih palatovelara koronalni tjesnačnici ili slivenici
osobno ime nastalo sažimanjem više osobnih imena u jedno ili skraćivanjem jednoga osobnog imena otpadanjem …
pojava u kojoj od dvaju samoglasnika nastaje jedan
sporedna domena koja se naknadno aktivira pri značenjskoj interpretaciji nekoga leksema
prilagodba posuđenice nakon ulaska u sustav jezika primaoca na fonološkoj, pravopisnoj, morfološkoj i semantičkoj razini
jezik kojim se dvojezični govornik slabije i rjeđe služi
poluglas koji nije iskonski
referirajući izraz koji neizravno identificira određeni referent
suglasnički skup koji je nastao ispadanjem slaboga poluglasa
način konceptualizacije imanentan glagolima pri kojemu se razvojne faze radnje aktiviraju sukcesivno i nekumulativno
parametar fokalne prilagodbe koji određuje koji je vid scene istaknut
sadržaj leksema kao nosilac njegova leksičkoga značenja
analiza frazema usmjerena na način oblikovanja frazeološkoga značenja, semantički talog, motivacijske elemente, kulturna te simbolička …