polje: pravo
grana: europsko privatno pravo
potpodrucje: pravo zaštite potrošača
zavaravajuća poslovna praksa koja ne sadržava važne obavijesti potrebne prosječnomu potrošaču za donošenje informirane odluke, zbog čega on donosi ili je vjerojatno da će donijeti odluku o poslu koju inače ne bi bio donio
Izvor: Baretić, Nove obveze trgovcazavaravajuća poslovna praksa koja ne sadržava važne obavijesti potrebne prosječnomu potrošaču za donošenje informirane odluke, zbog čega on donosi ili je vjerojatno da će donijeti odluku o poslu koju inače ne bi bio donio
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
Definicija pojma zavaravajuća propuštanja iz čl. 7. Direktive 2005/29/EZ preuzeta je u čl. 111. Zakona o zaštiti potrošača. U smislu čl. 7. st. 1. Direktive 2005/29/EZ i čl. 111. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača "poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti koje su, ovisno o kontekstu, potrebne prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o poslu utemeljenu na potpunoj obavijesti i time ga navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio". Čl. 111. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača navodi daljnje slučajeve koji se smatraju zavaravajućim propuštanjem.