polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: leksikologija
obilježje višerječnoga izraza temeljeno na cjelovitomu značenju koje ne proizlazi iz značenja pojedinačnih sastavnica
obilježje višerječnoga izraza temeljeno na cjelovitomu značenju koje ne proizlazi iz značenja pojedinačnih sastavnica
Rod: ženski
Vrsta riječi: imenica
Idiomatičnost se u najširem smislu određuje kao obilježje višerječnih izraza unutar kojih pojedine riječi postaju dio cjeline gubeći svoje pojedinačne značajke. Kao što tumače Baldwin i dr. (2009: 4) idiomatičnost se odnosi na obilježenost ili odstupanje osnovnih obilježja pojedinačnih leksema unutar višerječnoga izraza, a ostvaruje se na leksičkoj, sintaktičkoj, semantičkoj, pragmatičkoj i/ili statističkoj razini. Upravo takve sveze zahtijevaju precizno označavanje i pretraživanje u mrežnim korpusima jer sve sastavnice sveze tvore jedinstveno značenje i sintagmatsko-sintaktičku strukturu. Stupanj idiomatičnosti važan je u klasifikaciji višerječenih izraza. Frazemi se određuju kao izrazi s najvećim stupnjem idiomatičnosti, a kolokacije i višerječni nazivi kao sveze s najmanjim stupnjem idiomatičnosti jer u njima prototipno sastavnice zadržavaju svoja značenja.