polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: dijalektologija
naglasak uzlazne intonacije, ponegdje skokovit ili neravan, u kajkavskome, čakavskome i štokavskome narječju
naglasak uzlazne intonacije, ponegdje skokovit ili neravan, u kajkavskome, čakavskome i štokavskome narječju
"Neoakut ili novi akut je dobio ime zbog pretpostavke da je riječ o uzlaznom naglasku (= akutu) koji je uvijek mlađega porijekla u odnosu na stari akut. Prvo se mislilo da novi akut od starog akuta nastaje metatonijom (promjenom tona *̋ > *͂), a zatim da uvijek nastaje retrakcijom (povlačenjem naglaska sa sljedećeg sloga). Teorija o nastanku neoakuta metatonijom (odatle se još katkad čak i u suvremenoj domaćoj literaturi može sresti i danas neprimjeren naziv metatonijski akut) je danas potpuno zastarjela i prevladana. Što se tiče retrakcije, neoakut sasvim sigurno u nekim primjerima (kao g. *grãnъ ili dij. *pỹtašь) nastaje retrakcijom, no u drugim položajima, kako rekosmo, to nije sigurno, dok u trećima sasvim sigurno ne nastaje retrakcijom (§170‒174)"
Izvor: Kapović (2015.)Rod: muški
Vrsta riječi: imenica
Simbol: ˜
Tradicionalno se neoakut opisuje kao uzlazan naglasak, no u mnogim je govorima zapravo ravan ili blago silazan. Slog koji slijedi nakon neokauta nizak je, čime se razlikuje od dugouzlaznoga naglaska.