polje: filologija
grana: kroatistika
potpodrucje: dijalektologija
pravilo prema kojemu je u hrvatskim mjesnim govorima odraz jata ekavski ispred suglasnika t, d, n, l, r, s, z ako iza njih slijede samoglasnici a, o, u ili Ø, a u ostalim slučajevima ikavski
pravilo prema kojemu je u hrvatskim mjesnim govorima odraz jata ekavski ispred suglasnika t, d, n, l, r, s, z ako iza njih slijede samoglasnici a, o, u ili Ø, a u ostalim slučajevima ikavski
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
Tako se u govorima za koje vrijedi pravilo Jakubinskoga i Meyera bilježi leto, testo, koleno, ali vrime, dica, brig. Ikavsko-ekavska zamjena jata svojstvena je srednjočakavskome dijalektu, odnosno čakavskim govorima kvarnerskih i zadarskih otoka, nekim priobalnim dijelovima sjevernoga primorja (Novi Vinodolski, Senj), unutrašnjosti istarskoga poluotoka, Gorskome kotaru i Lici te pokupskome, prikupskome i žumberačkome području. Iseljavanjem stanovništva s ličkoga, ogulinskoga i karlovačkoga područja u Gradišće ikavsko-ekavski odraz jata proširen je i među govornicima stare dijaspore. Ikavsko-ekavski odraz jata potvrđen je i u većini karlovačkih miješanih kajkavsko-čakavskih govora.