polje: filologija
grana: poredbeno i historijsko jezikoslovlje
potpodrucje: povijest jezika
ispadanje jednoga ili više suglasnika u skupovima koji su u pojedinome jeziku neprihvatljivi
ispadanje jednoga ili više suglasnika u skupovima koji su u pojedinome jeziku neprihvatljivi
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
U suglasničkim se skupovima ili jedan suglasnik zamijeni drugim suglasnikom ili potpuno ispadne bez obzira na položaj u riječi. Primjerice, -čsk- se pojednostavnjuje u -čk- (redovnički < redovničьsk-). Uz ispadanje suglasnika može doći i do ostalih suglasničkih pojava (jednačenja, razjednačivanja, slijevanja, jotacije), pa se pojednostavnjivanje suglasničkih skupova može odvijati u više stupnjeva (Barić i dr. 1995: 621–622). Svi su početni suglasnički skupovi bili pravi suglasnički skupovi. Najčešće su se sastojali od šumnika i zvonačnika ili od dvaju šumnika. Pomicanjem slogovne granice nastali su nepravi suglasnički skupovi, u kojima je dolazilo do različitih glasovnih promjena; u južnoslavenskim dijalektima nepravi su suglasnički skupovi ili prelazili u prave (npr. *dt > st: *ved/ti > *ve/dti > ve/sti) ili su gubili svoj prvi član (npr. *rad/lo > ra/dlo > ra/lo) ili su izbjegnuti metatezom likvida (npr. *gor/dъ > gra/dъ > grad). (usp. Barić i dr. 1995: 615). Započelo je još u praslavenskome razdoblju zbog zakona otvorenih slogova. Poslije je nastavljeno kao posljedica ispadanja poluglasova i nastankom sekundarnih suglasničkih skupova. U suvremenome standardnom jeziku ispadanje suglasnika sustavna je pojava, koja se provodi prema pravilima o raspodjeli fonema.