polje: filologija
grana: kroatistika
potpodrucje: povijest jezika
staro latinsko pismo i velik broj njegovih prilagodba za bilježenje brojnih glasovnih sustava
Izvor: Samardžija i Selak (2001.)skupni naziv za staro latinsko pismo i velik broj njegovih prilagodbi za bilježenje brojnih glasovnih sustava
Rod: ženski
Vrsta riječi: imenica
Latinski je prvi jezik kojim su Hrvati pisali, a latinica prvo pismo. Latinska se pismenost u Hrvata dovodi u vezu s njihovim pokrštavanjem. Od sačuvanih zapisa najstariji je onaj na Višeslavovoj krstionici (oko 800. godine). Najstariji poznati sačuvani spomenici hrvatskoga jezika pisani latinicom potječu iz 14. stoljeća. Prva stoljeća hrvatske latinične pismenosti obilježava velika neujednačenost grafije jer se istim slovima označivalo više glasova te su se slova različito kombinirala da bi označila isti glas. Slovopisna je problematika prisutna od samih početaka pisanja hrvatskoga jezika latiničnim pismom, a na zadovoljavajući je način riješena tek tridesetih godina 19. stoljeća zaslugama Ljudevita Gaja, po kojemu se hrvatska abeceda naziva još i gajicom. Hrvatska abeceda današnji je oblik poprimila tek uvođenjem slova đ. Uveo ga je Đuro Daničić kao urednik povijesnoga rječnika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti). Način pisanja ustaljuje se objavljivanjem Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza iz 1892.