polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: kognitivna lingvistika
teorija značenja u okviru neuronske teorije jezika i mišljenja koja se temelji na postavci da razumijevanje zahtijeva imaginativnu simulaciju
teorija značenja u okviru neuralne teorije jezika i mišljenja koja se temelji na postavci da razumijevanje zahtijeva imaginativnu simulaciju
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
Imaginativna simulacija koristi se neuronskim mrežama uključenima u percepciju, djelovanje, emocije i socijalnu kogniciju, a značenje apstraktnih koncepata oslanja se na metaforičke projekcije utjelovljenih neuronskih krugova. Teorija se temelji na jednome od najvećih otkrića u neuroznanosti – otkriću sustava zrcalnih neurona, koje je ekstenzivnim i opetovanim podatcima na temelju snimanja mozga poduprlo ideju utjelovljenoga jezika. Isti zrcalni neuroni okidaju kad izvodimo radnju i kad gledamo nekoga drugog kako izvodi tu radnju. Ti isti neuroni okidaju i kad zamišljamo, prisjećamo se, sanjamo ili govorimo o toj radnji. Razumijevanje, dakle, zahtijeva simulaciju i aktivaciju istih dijelova mozga koji su aktivni pri percipiranju i djelovanju. I cijele rečenice razumijevamo tako da mentalno simuliramo njihov sadržaj. Sve to moguće je stoga što nam jezik u kontekstu daje dovoljno podataka za simulaciju. Jezične strukture pritom uključuju konstrukcije, okvire, utjelovljene sheme, metafore i mentalne prostore, što je sve formalizirano u utjelovljenoj konstrukcijskoj gramatici.