polje: filologija
grana: slavistika
potpodrucje: paleoslavistika
prvi slavenski književni jezik koji se upotrebljavao od druge polovice 9. do kraja 11. st.
To je jezik tzv. kanonskih spomenika iz 10. i 11. st. Temelji se na govoru okolice grada Soluna, ima ulogu književnoga jezika. Norma mu je razmjerno stabilna i tek se djelomično prilagođuje lokalnim govorima. Većina istraživača razlikuje dvije njegove inačice: makedonsko-bugarsku zastupljenu u većini kanonskih tekstova i moravsku koju predstavlja najstariji sačuvani spomenik na tome jeziku, tzv. Kijevski listići.