polje: filologija
grana: klasična filologija
potpodrucje: povijest jezika
padež kojim se u latinskome jeziku izriče odvajanje, podrijetlo, uspoređivanje, mjesto, vrijeme, sredstvo, društvo
padež kojim se u latinskome jeziku izricalo odvajanje, podrijetlo, uspoređivanje, mjesto, vrijeme, sredstvo, društvo
Rod: muški
Vrsta riječi: imenica
Primjeri: odvajanje (odreći se službe, otići od kuće, iz grada), podrijetlo (rođen od robinje), uspoređivanje (veći od kuće), mjesto (u Rimu), vrijeme (pri dolasku), sredstvo (udicom, o štap), društvo (sa sinom). Ablativ imaju i neki drugi jezici (npr. sanskrt, avestijski). U odnosu na hrvatske padeže latinski ablativ sjedinjuje tri: pravi ablativ, lokativ i instrumental. Utjecaj latinskih gramatika vidljiv je u prvim hrvatskim gramatikama u opisima na svim razinama. Tako se pod latinskim utjecajem u hrvatski padežni sustav uvodi ablativ. U starim hrvatskim gramatikama u sklonidbenim se paradigmama ablativ donosi s prijedlogom od i oblikom sklonidbene riječi koji je isti kao i u genitivu, npr. N jd. golub, ovaj otac, ovo polje, G jd. goluba, ovoga otca, ovoga polja, Abl. jd. od goluba, od ovoga otca, od ovoga polja.
Tako, primjerice, u prvoj hrvatskoj gramatici (Bartol Kašić, Institutionum linguae Illyricae libri duo, 1604.) stoji da je ablativ sličan genitivu; da glagol pasivnoga značenja iza sebe traži ablativ s prijedlogom od to jest a ili ab: Písmasu sféta gliúblièna od mené [Pisma su sveta ljubljena od mene], Scripturae sanctae amantur à me; svakom se glagolu može dodati imenica u ablativu koja označuje cijenu ili sredstvo ili uzrok kao kûpio sam kgníxnik dvìmi desetáçij [knjižnik dvimi desetaci], emi librum duobus denarijs; noxèm rixem drívo [nožem rižem drivo], cultro scindo lignum; navode se prijedlozi uz ablativ.