polje: filologija
grana: kroatistika
potpodrucje: povijest jezika
hrvatska filološka škola koja se sredinom 19. stoljeća oblikovala u krugu oko Frana Kurelca za njegova službovanja u riječkoj gimnaziji te koja se zalagala za vrlo zastarjele oblike
hrvatska filološka škola koja se sredinom 19. stoljeća oblikovala u krugu oko Frana Kurelca za njegova službovanja u riječkoj gimnaziji te koja se u pogledu jezika zalagala za vrlo zastarjele oblike
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
Osnivač i glavni predstavnik riječke filološke škole bio je Fran Kurelac. Sljedbenici rječke škole zastupali su veliku arhaičnost jezika, npr. nulti morfem ili -ov u imeničnome G mn (žen, sel, pisac, polj; jelenov, protivnikov, kraljev); prvo lice prezenta na -u (ja viđu, ja piju, ja ti velju); ); stari kondicional s oblicima bim, biš, bi, bimo, bite, bi; uporabu stare pokazne zamjenice s, se, si; uporabu starih osobnih zamjenica ny, vy; uporabu dvojine; uporabu participa (rugajuće se, slušajuće, žalujuće, otšad, slišavše, ne imavša); genitiv osobne zamjenice ona u svojstvu posvojne (nje života); uporabu staroslavenizama (kdě) i već tada vrlo zastarjelih riječi. Zagovarali su, kao i predstavnici zagrebačke filološke škole, dominantno morfonološki pravopis (gladkost, mužkieh, odputovati, razpoznaje). Za odraz jata također su rabili <ě> (u besědah, grěšiti, měnja, směšni). Najaktivnijega sljedbenika imala je u autoru Rěčnika lěčničkoga nazivlja (Zagreb, 1868.) Ivanu Dežmanu.