dvotočka

polje: filologija

grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)

potpodrucje: pravopis

projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)


Definicija

pravopisni znak koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja

Izvor: Jozić i dr. (2013.)
Radna definicija

pravopisni znak (:) koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja

Istovrijednice (prijevodi)
Engleski:
colon
Njemački:
Doppelpunkt
Francuski:
double point deux-points
Ruski:
двоеточие
Češki:
dvojtečka
Švedski:
kolon
Gramatičke informacije

Rod: ženski

Vrsta riječi: imenica

Sinonimi i varijante
Dopušteni nazivi:
dvotočje
Dodatne informacije

Simbol: ;

Napomene

U hrvatskome jeziku u istome se značenju upotrebljavaju nazivi dvotočka i dvotočje. Budući da u nazivlju istoznačnice nisu poželjne, a naziv dvotočka bolje se uklapa u tvorbeni sustav hrvatskoga jezika jer sufiks -je označuje neidentificirano mnoštvo i ne veže se uz određeni broj (npr. gorje, otočje, trunje, trsje), bolje je upotrijebiti naziv dvotočka nego dvotočje.

Informacije
  • Broj: jednina
  • 1 komentara
  • 0 lajkova
  • Dodano: 21.11.2025
  • Ažurirano: 30.08.2022
Izvori
  • Definicija:
    Jozić i dr. (2013.)
Natrag na pretragu Početna stranica