polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: sintaksa
priložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake posljedice osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka posljedice odnosi prema predikatu
priložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake posljedice osnovne surečenice, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka posljedice odnosi prema predikatu
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
Internacionalizam sinoniman nazivu posljedične rečenice pojavljuje se i u liku konsekutivne rečenice (Silić i Pranjković 2005.) i u liku konzekutivne rečenice (Brabec, Hraste i Živković 1976., Raguž 1997.). Pridjev konsekutivni izveden je prema latinskome pridjevu consecutivus, koji znači znači ‘sljedeći; koji iz čega proizlazi’. Neke od riječi latinskoga podrijetla koje imaju suglasnički skup ns u latinskome jeziku preuzimaju se tako da se taj skup zamjenjuje s nz (Hudeček, Mihaljević i Vukojević ur. 1999: 286), ali to se u pravilu odnosi na razmjerno stare posuđenice. Ta se zamjena provodi nesustavno, pa se u spomenutome paru internacionalizama, s obzirom na to da su uobičajeni nazivi konsekutivno prevođenje ili (u logici) konsekutivne oznake te da se naziv konsekutivne rečenice pojavljuje u nizu relevantnih izvora, prednost može dati nazivu konsekutivne rečenice.