polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
potpodrucje: sintaksa
priložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake usporedbe osnovne surečenice, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka usporedbe odnosi prema predikatu
priložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake usporedbe osnovne surečenice, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka usporedbe odnosi prema predikatu
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
Usporedbene rečenice neke gramatike obrađuju kao načinske rečenice. U svojim gramatikama Maretić, Brabec, Hraste i Živković, Težak i Babić te Raguž upotrebljavaju naziv poredbene rečenice, Silić i Pranjković naziv usporedne rečenice, a Hudeček i Mihaljević naziv usporedbene rečenice. Naziv usporedne rečenice Maretić upotrebljava za nezavisnosložene rečenice odnosno surečenice nezavisnosloženih rečenica. Među nazivima poredbena rečenica, usporedna rečenica i usporedbena rečenica prednost se daje nazivu usporedbena rečenica jer je riječ o nazivu tvorenomu od riječi usporedba, kojoj se u hrvatskome standardnom jeziku daje prednost pred riječi poredba. Naziv usporedne rečenice nema dobro tvorbeno uporište.