polje: pravo
grana: null
potpodrucje: izvori prava EU-a
autonomni pravni poredak, samostalan i odvojen od pravnih poredaka država članica, koji se temelji na Osnivačkim ugovorima kao primarnim izvorima prava i pravnim aktima koje institucije Europske unije donose sukladno svojim ovlastima predviđenim Osnivačkim ugovorima, kao glavnim sekundarnim izvorima prava, a obuhvaća i tercijarno pravo te u širemu smislu cijelu pravnu stečevinu Unije
Izvor: Streinz, Europarechtautonomni pravni poredak, samostalan i odvojen od pravnih poredaka država članica, koji se temelji na Osnivačkim ugovorima kao primarnim izvorima prava i pravnim aktima koje institucije Europske unije donose sukladno svojim ovlastima, određenim Osnivačkim ugovorima, kao glavnim sekundarnim izvorima prava, a obuhvaća i tercijarno pravo te u širemu smislu cijelu pravnu stečevinu Unije
Rod: nema
Vrsta riječi: višerječni naziv
Razlike koje su postojale između prava Unije i prava Zajednice na temelju Ugovora o Europskoj uniji iz 1992. i Ugovora o osnivanju Europske zajednice iz 1992. ukinute su stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona kojim je Unija zamijenila Europsku zajednicu (čl. 1. st. 3. UEU-a), uslijed čega je cjelokupno pravo Unije postalo jedinstveni pravi poredak. Danas se skraćeni naziv pravo Unije rabi u novim Ugovorima umjesto naziva pravo Zajednice, ali u njima nije definirano.