Pronađeno 20 rezultata za: "spektrometrija"
analitička tehnika koja pruža informacije o kemijskome sastavu i strukturi tvari na temelju odjeljivanja, otkrivanja i mjerenja energijskih promjena u atomskim jezgrama, atomskome elektronskom omotaču ili u molekulama nakon njihove …
grana fizike koja se bavi izravnim mjerenjem apsorpcijskih ili emisijskih spektara karakterističnih valnih duljina elektromagnetskoga zračenja uzorka pobuđena fotonima različitih energija pri čemu se rabe razne tehnike detekcije spektara
spektrometrija kojom se u transmisijskome elektronskom mikroskopu mjeri gubitak energije upadnih elektrona uslijed neelastičnoga raspršenja na atomima uzorka
analitička tehnika određivanja sastava i strukture tvari u parnoj fazi mjerenjem relativne mase atoma ili molekula i količine iona nastalih njihovom ionizacijom
tehnika u kojoj se iz apsorpcije određenih frekvencija rendgenskih zraka zaključuje o elektronskoj strukturi uzorka
spektrometrija kojom se određuje kemijski sastav uzorka na osnovi energija rentgenskog zračenja što ga isijava pobuđeni uzorak
spektrometrija za elementnu analizu materijala koja se temelji na izbacivanju iona iz materijala i razdvajanju iona po njihovim masama s pomoću električnoga i magnetskoga polja
spektrometrija u kojoj se s pomoću analize iona izbačenih iz tankoga sloja uzorka bombardirana snopom čestica omogućuje kemijska analiza uzorka
spektrometrija u kojoj se istražuje kemijski sastav površine uzorka na osnovi mjerenja gubitka energije niskoenergijskih elektrona nakon njihove refleksije
spektrometrija gubitka energije elektrona u kojoj se za istraživanje strukture površine kristala koriste elektroni neeleastično raspršeni na atomima blizu površine kristala u povratnome smjeru
Ramanova spektrometrija u kojoj se frekvencije upadnoga zračenja odabiru tako da se podudaraju s energijama elektronskih prijelaza u molekulama u kristalu
spektrometrija koja se rabi u visokorazlučujućoj transmisijskoj elektronskoj mikroskopiji za mjerenje gubitka energije upadnih elektrona neelastičnim raspršenjem na atomima uzorka
analitička tehnika kojom se određuje koncentracija metala neovisno o molekulskim oblicima u kojima se oni u uzorku nalaze
emisijska tehnika kojom se određuju kemijski elemenati pri čemu je položaj linije u spektru karakteristika atoma određenoga elementa, a intenzitet linije njegove koncentracije
skupni naziv za spektrometrijske tehnike kemijske analize temeljene na energetskim promjenama koje se događaju u atomima kao učinak apsorpcije ili emisije elektromagnetskoga zračenja