jezikoslovlje
mmihalj@ihjj.hr
transmorfemizacija pri kojoj se morfemi jezika davaoca preuzimaju u morfološki sustav jezika primaoca bez promjene
minimalna semantička ili tematska uloga kojom se označuje sudionik s nekim svojstvom
morfem koji nema nikakav fonemski ostvaraj, a može se suprotstaviti morfemu koji ima fonemski ostvaraj
subjekt koji ima gramatička i semantička obilježja, ali nema ostvarena fonetska obilježja
sufiks koji nema nikakav fonemski ostvaraj, a može se suprotstaviti sufiksu koji ima fonemski ostvaraj
funkcija teksta kojemu je temeljna značajka smisao odnosno značenje
osnova kojoj se dodaju oblikotvorni morfemi
član tvorbenoga mocijskog para koji ima mocijski sufiks
gramatička (fonološka, morfološka, sintaktička i semantička) svojstva koje jezične jedinice (fonema, morfema, riječi, sintaktičkih skupina, …
jezik koji se govori u obiteljskome okružju i u ograničenome broju komunikacijskih situacija
nadimak koji se nasljeđuje i prenosi unutar obitelji
svojstvo (prikladne ili univerzalne) gramatike ili teorije jezika kojim se objašnjava zašto jezici imaju skup …
proces slaganja dviju ili više primarnih metafora koji rezultira složenom metaforom u teoriji primarne metafore
samostalni rečenični dio na koji prelazi glagolska radnja
zavisnosložena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto objekta osnovne surečenice i u …
metafora strukture događaja u čijemu je temelju konceptualizacija događaja kao objekata
glagoljica nazvana prema oblim oblicima slova
potpuna fonemska, grafijska i prozodijska podudarnost nekoga oblika različitih riječi
različit izraz i gramatički sadržaj koji pripada istoj riječi
funkcionalni morfem koji se dodaje osnovi kako bi se dobio oblik promjenjive riječi
terminološki postupak stvaranja novih naziva s pomoću jednoga ili više postupka stvaranja naziva.
stvaranje pojmova odabirom i kombinacijom značajka
jezikoslovno područje usmjereno na interakciju između prirodnoga jezika i računalâ i u kojemu se analiziraju …
tonovi koji mijenjaju tonsku visinu u slogu ili riječi
stupnjevanje pri kojemu se izražava manja ili najmanja količina kakva svojstva, manja ili najmanje mjera …
dopuna koja je nužna da bi rečenica bila gramatična
prijevod u kojemu su sadržani fonološki, morfološki, sintaktički ili leksički elementi jezika s kojega se …
dvojezičnost koja nastaje kad je drugi jezik društveno cijenjen, a prvi nije
riječ od milja koja se upućuje komu da bi se izrazio osobito blizak odnos s …
veza koja se uspostavlja između dvaju elemenata u mentalnome prostoru na temelju okvira ili sheme …
semantički pol nevremenskih relacija koji podrazumijeva skupno promatranu relaciju između dviju ili više podstruktura, trajektora …
zavisnosložena rečenica u kojoj su vezna sredstva odnosne zamjenice, odnosni pridjevi i prilog što te …
zamjenica koja povezuje zavisnu surečenicu s glavnom rečenicom
pridjev kojim se izriče odnos prema čemu
rječnik u kojemu su riječi abecedirane od kraja riječi
postupak kojim se jezična struktura počinje graditi od manjih jedinica prema većima, od dna prema …
ostvaraj starije ili strane jezične jedinice u određenome jezičnom sustavu
ostvaraj praslavenskoga glasa jat u hrvatskim govorima kao i, e, je, ije
dio rječničkoga članka koji daje obavijest o nekim svojstvima natuknice ili pojedinoga značenja
sastavnica terminološke jedinice koji preoblikuje ili ograničuje značenjski opseg jedinice uz koju se veže
dio gramatičke strukture čiji profil nasljeđuje struktura u cjelini
pridjev kojim se izriče stalna osobina ili svojstvo, a odgovara na pitanje Koji?
objašnjenje ili opis definiranoga naziva
otpadanje završnoga samoglasnika u riječi
otklon od norme jezika koji se uči
ispadanje početnoga glasa u riječi
prijevod u kojemu je zamjena elemenata polaznoga teksta elementima ciljnoga teksta provedena na samo jednoj …
naglasni sustav u kojemu su tonsko kretanje i/ili visina tona distinktivni, a tonske su opreke …
gramatičko ograničenje prema kojemu se samo glave mogu nalaziti na položaju glave, a samo se …
ime naselja